VANJA PAGAR /

Projekti / Projects

/

Anđelko ili ručak u parku

Rijeka očima umjetnika i beskućnika

“Anđelko ili ručak u parku” naziv je akcije Vanje Pagara u kojoj je ulogu glavnog performera prepustio riječkom beskućniku i uličnom filozofu Anđelku. On je naturalizirani Riječanin, čovjek koji voli ptice i stabla, ljude i gradove. Prilagodljiv je, ali ne i oportunist, moglo bi se reci dosadan u svom nastojanju da ljude pouci ljudskosti.
Pagar je Anđelka upoznao 2001. godine prilikom otvaranja njegove izložbe u galeriji O.K. S njim je proveo cijelu noć upoznajući Rijeku na posve drugi način od uobičajenog. Kao posljedica tog druženja nastao je performans, u kojem je umjetnik prepustio Anđelku ulogu vodica u razgledavanju grada na putu od “Palacha” do kompleksa “Rikarda Benčića”.
Onima koji su ga pratili, Anđelko je pokazao kako se spava pod krošnjama stabala i na kamenom rubnjaku ribnjaka, kako se umiva u fontani i kako se hrani ostacima. Kao duhovan čovjek, Anđelko je goste poveo i do Kapucinske crkve u koju redovito zalazi, a održao je i zanimljivo predavanje o njezinoj povijesti. Svoje je goste ponudio komadićima kruha, sira i palente koje čuva u sjenovitom grmlju da se ne pokvare, a pritom im je dao i nekoliko savjeta o zdravoj prehrani. Anđelko smatra da je pljesniva hrana zdravija od vrlo popularne “zona” ishrane, a to potvrđuje i vlastitim primjerom: sasvim je solidnog zdravlja i još se nikad nije otrovao.
Nekad je živio u kući, ali ju je napustio i više se u nju ne želi vratiti iako bi mogao. Kaže da je imao je svijet koji se srušio, a umjesto da ga iznova gradi odabrao je način života s kojim je zadovoljan.

– Meni je ovdje perfektno udobno – rekao je protežući se na kamenu, uz ispriku gostima što se nije presvukao, iako je to planirao “još prije mjesec dana” ali mu je netko iz parka ukrao rezervnu odjeću.
Pagar je druženje s Anđelkom zamislio kao akciju ritualne socijalizacije, ali ne radi pokušaja Anđelkovog podruštvljenja, jer je on u društvo potpuno uklopljen.
– Namjera mi je društvo uputiti na sebe sama uz pomoć čovjeka koji grad vidi i živi iz potpuno drugačije perspektive. Mislim da od Anđelka možemo puno naučiti, jer on se bavi esencijalnim pitanjima: hraniti se, piti, slušati. On nije poput nas ostalih inficiran medijskim porukama, političkim pamfletima i drugim civilizacijskim zagađenjima. On je čovjek koji vidi bez ikakvih filtera. Stavljajući ga u prvi plan, želim da mene i ljude zainteresirane za tu vrstu spoznaje nauči gledanju na stvarnost koja nije iskrivljena ili zamućena.

Nela Valerjev, 2004

Anđelko ili ručak u parku